Tužba kao najviši stupanj nepovjerenja (izdaje) u poslovnom odnosu

 

povjerenje

Bili ste u izvrsnom i uspješnom odnosu s poslovnim partnerom. Među vama je došlo do nesuglasica oko tumačenja i izvršavanja ugovora. Došlo je i do riječi. Vjerujete da ste baš vi u pravu i da je vaš partner nerazuman. Izgubili ste povjerenje prema partneru i jako ste ljuti na njega. Prekinuli ste pregovore. Vaš konflikt je toliko eskalirao da ga više niste u stanju riješiti sami. Što ćete učiniti? Razmišljate li možda već o tužbi i parnici kao prvoj opciji?

Upitajte se što doista znate o sudovima i suđenju? Očekujete li da će sud riješiti vaš problem? Očekujete li da će sud to učiniti baš onako kako vi to priželjkujete? Želite li da sud vašem poslovnom partneru pokaže i dokaže da ste baš vi u pravu? Želite li svog poslovnog partnera pobijediti/poraziti u parnici?

 

Ako ste se već odlučili za parnicu, dobro se pripremite, izgubiti

I pored mnogobrojnih prigovora i nezadovoljstva sa sudskim parničnim postupcima, stranke u sporovima se još uvijek nekako gotovo po inerciji obraćaju sudovima kao prvoj opciji nakon neuspjelih izravnih pregovora. Mnogim strankama je parnica jedino rješenje, međutim, najvećem broju među njima, nije. I pored toga, još uvijek se prečesto odlučuju za sudove. Čini se kao da svjesno žele učiniti svoj problem još većim.

Naime, mnogi, pa i poslovni ljudi, zaziru od bilo kakvih konflikata i žive u paternalističkoj iluziji da će njihove probleme riješiti netko drugi umjesto njih, država, sudovi, pravnici. Vjerovali ili ne, sudovi nemaju sluha za poslovne probleme. Sudovi  nisu poslovni subjekti na tržištu i nemaju sluha ni za poslovanje i nemaju iskustva u poslovanju. Sudovi imaju znanje i iskustvo u pravu i u odlučivanju o sporovima umjesto stranaka, dakle, umjesto vas.

 

Konflikt je izbor

Mnogi vjeruju da u parnicu ulaze iz nužde. Vjeruju se da ne postoje druge mogućnosti. Ma tko bi im to mogao pomoći u pregovorima s drugom stranom kada već oni s toliko iskustva, nisu u njima uspjeli? Uvjereni su da se s drugom stranom jednostavno ne može razgovarati. Neovisno o vašem uvjerenju, imajte na umu da je vaš konflikt samo vaš izbor. I parnica je najčešće, vaš izbor.

 

Parnica kao sinonim za nerazumno poslovanje

Stranke u konfliktu osjećaju nemoć i povrijeđene su. Vrlo rano odustaju jedna od druge i od daljnjih pokušaja i napora da samostalno riješe svoj spor. Tada rješavanje spora prepuštaju trećima. Stranke tako olako prepuštaju vlasništvo nad svojim sporom osobama koje jako malo znaju o njemu. Na taj način prepuštaju i gube kontrolu i nad sporom i nad životom i nad poslovanjem. Prepuštaju rješavanje spora trećima u uvjerenju da neće morati više imati posla s nerazumnom drugom stranom. Ne znaju da će tek tada s njom imati posla duže i više nego ikada ranije.

Sudski postupak je tegoban i ma što god vjerovali, imajte na umu da ne postoji nagrada koja se zove sudska presuda koja može zaliječiti rane dobivene u “ratnom” pravnom pohodu koji se vodi isključivo se namjerom da se naudi drugoj strani (dopuštenim i nedopuštenim pravnim sredstvima).

Tužba se smatra iskazom nepovjerenja najvišeg stupnja; čak što više, najvišim stupnjem izdaje u odnosu! Podnošenjem tužbe prestaje svaka autonomija stranaka. Od tog trenutka stranke slikovito rečeno, pristaju na ples s medvjedom. Možda vam se može učiniti  atraktivnim plesati s medvjedom (sudom), međutim, ako se odlučite za ples s njim, ne možete stati plesati kad vi hoćete, već kad to medvjed odluči.

 

Što se doista događa u parnici

U parnici se život i/ili poslovanje prevodi na pravni jezik – strankama sasvim nerazumljiv – strani jezik. U njoj se s velikom gorljivošću grade suprotne pravne pozicije koje često nemaju mnogo veze sa stvarnim događajem. Koriste se samo činjenice i dokazi koji potkrjepljuju jednostrane priče, a ono što strankama ne ide u prilog, uklanja se, iskrivljuje i/ili skriva. Stranke čak i svojim odvjetnicima prenose samo djelomičnu ili filtriranu verziju istine, pogrešno vjerujući da će ih oni na taj način bolje zastupati i da će na taj način bolje proći u sudu. Odvjetnici opet, strankama često govore ono za što vjeruju da one žele čuti.

Na početku parnice strankama vlada virus pre-samouvjerenosti u vlastite izglede u sporu. Pršte od optimizma, iako im je jasno da samo jedna od njih može “pobijediti”. Kategorije kao što su vrijeme, novac, psihičko opterećenje i gubitak, nekako nestaju iz vidokruga stranaka. Nepoznavanje parnice i sudovanja može imati, i u pravilu za stranke ima ozbiljne posljedice na koje oni u naravi unaprijed pristaju izborom takvog načina rješavanja njihovog spora.

Parnični postupak je strog i formalan. Bavi se činjenicama i pravom te pravno, a ne životno i poslovno relevantnim. Parnica se bavi isključivo prošlošću, ne i sadašnjošću i budućnošću stranaka. Zato često parnicu uspoređuju s arheologijom. U parnici se u utvrđuje tko je u pravu, a tko u krivu. Tko je pogriješio? Tko je odgovoran? U njoj je sve usmjereno na suprotstavljanje već ionako suprotstavljenih stranaka. Stranke u parnici imaju sasvim sporednu ulogu, premda baš one o svom sporu znaju najviše. Uz isključenost stranaka iz parnice, ona traje predugo i iscrpljujuća je za njih u svakom pogledu. Stranke nemaju kontrolu nad parnicom ni nad njenim rezultatom. Riječ je o riziku na koji stranke ne mogu utjecati. Rješenje se strankama u parnici nameće. Presudom se proglašava pobjednik i gubitnik, a najčešće, presudom sve stranke gube.

 

Pravda i pravo nisu sinonimi

Stranke u parnici traže pravdu i poistovjećuju je s potvrdom da su baš one u pravu. One ne znaju da im pravdu ne može dati netko treći, već da je mogu dobiti samo od stranke s kojom su u sporu. Nemoguće je dobiti pravdu u postupku u kojem se stranke međusobno napadaju, vrijeđaju, okrivljuju i nanose štetu jedna drugoj. Nemoguće je dobiti pravdu u postupku koji stranke razdvaja i koji njihov problem ne rješava, već uvećava. Veći konflikt, dugotrajnija parnica, veći troškovi. Još je Voltair u 18. stoljeću kazao da je dugotrajni spor najbolji pokazatelj da su obje stranke u krivu.

 

Dugotrajne parnice kao da imaju vlastiti život, a nitko, pa ni parnica ne želi umrijeti.

Da bi stranka “uspjela” u parnici, mora uvjeriti suca u svoju priču, svoju subjektivnu istinu. U tu svrhu koristi se istinama, poluistinama i nerijetko neistinama. Parnični sudac više ne raspolaže alatima za utvrđivanje istine. Zato ne može strankama naložiti da mu dostave ono što po njegovom mišljenju nedostaje da bi se utvrdila istina. Može ih samo pitati imaju li što dodati? Ako nemaju, sudac mora odlučiti između dvije dirigirane subjektivne istine na temelju onoga čime raspolaže, iako je u parnici doslovce najslabije informirana osoba o predmetu spora (o tome što se doista dogodilo između stranaka).

 

Pravda kao slagalica

Sudska pravda može se usporediti sa slagalicom (puzzle pravda). Sud odlučuje samo na temelju dijelova slagalice (činjenica i dokaza) koje su mu stranke dostavile. Za utvrđenje pune istine, sudac bi morao imati sve dijelove slagalice. Sudac ne može odbiti odlučivati samo zato što mu svi dijelovi slagalice (dokazi i činjenice) nisu na raspolaganju. Mora donijeti odluku, iako zna da mu za njeno donošenje (slaganje) nedostaju svi dijelovi. Zato se sudska odluka može vrlo dobro usporediti s necjelovitom slagalicom. Zbog toga sudska istina nije izvjesna, već samo najvjerojatnija. Zato sa sudskom presudom nitko nije zadovoljan. Sudskim presudama se na ovaj način doslovce daje legitimitet stranačkim neistinama i zato neki, parnični postupak nazivaju institucionaliziranom sabotažom istine.

puzzle

 

I pobjednik u parnici može biti gubitnik

Stranke znaju da sudovi garantiraju presudu, međutim, ne znaju da im sudovi ne mogu garantirati izvršenje presude. S tim u vezi, zanimljivo je iskustvo gospodarstvenika iz Osijeka koji je na seminaru o mirenju u Hrvatskoj gospodarskoj komori, upoznao prisutne o tome da je u praksi imao čak 80 parnica. U svima njima je “pobijedio”. Međutim, ni po jednoj od tih presuda nije uspio naplatiti ni jednu kunu. S druge strane, u sporovima u kojima je pregovarao s drugom stranom, uz dosta truda, strpljenja i upornosti, naplatio je čak 95% svojih potraživanja. Ima li snažnije potvrde o beskorisnosti međusobnog napadanja, suprotstavljanja i inzistiranja na pribavljanju po trećima strankama nametnutog rješenja.

Izravni (pregovori između samih stranaka) ili potpomognuti pregovori (pregovori uz pomoć treće strane od povjerenja stranaka – mirenje/medijacija), najbolji su način da se zauzmete za sebe i da dobijete o druge strane ono što želite, ali ne isključivo na njenu štetu. Zato su svi problemi i negativne posljedice s kojima su se stranke suočile prije, tijekom parnice i nakon donošenja pravomoćne sudske presude, isključivo posljedica činjenice što se  ranije nisu htjele ili željele (sporazumno) nagoditi.

 

Nema konflikta bez vašeg sudjelovanja u njemu

Parnica za određene vrste sporova ima mnoge prednosti, posebno kada s drugom stranom nije moguće komunicirati i kada ona zloupotrebljava nastalu konfliktnu situaciju. Prije odluke za parnicu, pozorno ocijenite sve okolnosti. Ocijenite vaše prednosti i slabosti te izglede, ne samo pravne. I što je posebno važno, pomno se upoznajte i razmotrite kakve vam još druge mogućnosti stoje na raspolaganju umjesto parnice.

Ni jedan konflikt ne može ni nastati ni opstati bez vašeg aktivnog sudjelovanja u njemu. Jednako je i s parnicom. Također, imajte na umu da ne postoji konflikt ili spor u kojem ste vi apsolutno u pravu. I uvijek se kod odlučivanja o načinu rješavanja vašeg konflikta ili spora, upitajte na koji način ste vi činjenjem ili nečinjenjem doprinijeli njihovom nastanku. Pokušajte pri tome biti iskreni prema sebi.

 

Najbolja rješenja spora su ona koje stranke kreiraju same

Najbolja rješenja spora su ona koje stranke kreiraju same, uključujući i ona uz pomoć osoba od njihovog povjerenja. Ljudi su veoma sposobni proizvoditi konflikte, no mnogo manje je poznato, da su izuzetno sposobni i riješiti ih. Parnica ne bi smjela biti  prvo, već posljednje rješenje. Zato dobro promislite što još možete napraviti prije nego što se odlučite za parnicu. Lovačkim rječnikom rečeno, parnica podsjeća na lov jelena paljenjem cijele šume.

suma

Prije nego što “spalite cijelu šumu” ili mostove s vašim poslovnim partnerom, posjetite nas na www.mirenje.hr – Hrvatska udruga za mirenje (HUM) i saznajte više o tome što možete učiniti prije nego što se odlučite za parnicu.

 

 

Autor dr. sc. Srđan Šimac

Zagreb, 7. veljače 2017.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s